Saonice naše male
Autor: Tanja Štefok Mikić, 20. 1. 2021.
Evo nas opet na okupu. Krenuli smo u školu. Žamor, smijeh, cika i vriska. Pao je snijeg. Obećala nam je učiteljica da ćemo zajedno ići na sanjkanje. Dogovor je pao. U utorak poslije trećeg sata krećemo. Dobili smo upute što treba obući, obuti, kako i čime napuniti vreće jer saonice rijetko tko ima. Nestrpljivo smo dočekali kraj trećeg sata. Toplo odjeveni, s napunjenim vrećama u rukama krenuli smo na obližnje brdašce. Pod nogama škripi snijeg, a mi grabimo brzim korakom. Ovo je naše prvo zajedničko sanjkanje. Uživali smo spuštajući se i jureći niz brdo. Natjecali smo se tko će dalje odjuriti. Prevrtali smo se i valjali u snijegu. Sunce nas je milovalo svojim zrakama. Rumenih obraza, umorni i iscrpljeni vratili smo se u školu. Bilo nam je lijepo, vreće smo spremili u kabinet i čekamo novi snijeg jer će ovaj do sutra nestati. Učenici i učiteljica 3. razreda
