Posjet Domu za starije i nemoćne ,,Zdenka” i Crvenom križu Slatina
Autor: Administrator , 28. 10. 2015.
23.10.2015. učenici 5. i 6. razreda u pratnji razrednica vjeroučiteljice Milkice Sarajlić Kolundžija, učiteljice matematike Jelene Pritišanac, učiteljice hrvatskog jezika Marice Kesić te pomoćnika u nastavi Antonije Funtek i Marijana Perkovića otputovali su vlakom u posjet Domu za starije i nemoćne ,,Zdenka” i Crvenom križu Slatina.
U Domu za starije i nemoćne „Zdenka“ učenici su se upoznali sa životom štićenika doma. Štićenici doma i djelatnici izrazili su veliko zadovoljstvo našim dolaskom. Prigodno smo im predali kolače i voće, a oni su uzvratili kolačima i sokovima. Učenici su školu predstavili čitajući pjesme koje su napisali učenici naše škole. Te iste pjesme, u obliku knjige koju su sami napravili, i uz pomoć učiteljice Marice Kesić predali su „domu“ za uspomenu. Otpjevali su i pjesmu „Cvijeće za Marijuˮ. Obišli smo i nepokretne stanare uz vodstvo djelatnice doma. Nakon druženja sa štićenicima doma „Zdenka“ otišli smo u Crveni križ Slatina gdje su nas djelatnici vrlo ljubazno dočekali i prikazali nam svoj rad uz pomoć kratkog dokumentarnog filma. Dok smo čekali vlak za povratak kući ručali smo u pizeriji „Tina“.
Nakon fotografija, možete pročitati dva učenička rada o odlasku na terensku nastavu.
Dom za stare i nemoćne „ Zdenka“
U petak 23. 10. 2015. bili smo u Slatini u posjetu Domu „Zdenka“.
Nakon četvrtog sata pošli smo na željezničku stanicu. Na stanici smo deset minuta čekali vlak. U vlaku sam se vozio prvi put i bilo je jako dobro. Kada smo stigli u Slatinu, vjeroučiteljica je u „Teni“ kupila kolače koje smo nosili štićenicima staračkog doma. Brzo smo došli u dom. Bilo je tu mnogo starih baka, ali i nekoliko djedova. Djevojčice su čitale svoje pjesme, a onda smo i otpjevali jednu pjesmu na poklon bakama i djedama. Medicinska nas je sestra vodila po sobama i pričali smo sa starijima. Najviše sam pričao s bakom koja ne može baš hodati. Rekla mi je da ima sina koji je direktor neke firme u Virovitici. Sišli smo dolje i poslužili smo se kolačima, sokom i keksima. Dok su učiteljice pile kavu u društvu starih osoba, mi smo izašli van i pričali smo o nogometu. Neki su igrali igrice na svojim mobitelima, a neki slikali dom.
Bio je to lijep dan. Upoznao sam mnogo starijih osoba i vidio kako se za njih dobro brinu u Domu „Zdenka“.
Roberto Cingel, 5.
Izlet u Slatinu
23. 10. 2015. išli smo u Slatinu. Prva smo četiri sata imali u školi, a poslije njih smo krenuli sa 6. razredom i učiteljima prema željezničkom kolodvoru. Pričekali smo 20 minuta i tada je došao vlak. Moja prijateljica i ja sjele smo pokraj jedne gospođe. Ona je putovala u Viroviticu. Stali smo u Novoj Bukovici. Izašli su neki putnici.
Kada smo došli u Slatinu, krenuli smo prema staračkom domu. Putem je učiteljica Milkica svratila u slastičarnicu „Tena“ po kolače. Došli smo u starački dom. Bilo je malo zagušljivo. Upoznali smo vlasnicu staračkog doma Zdenku. Učiteljica nam je rekla da otpjevamo neku pjesmu i otpjevali smo „Evo nas pred tobom, Marijo“. Učiteljica Marica nam je podijelila naše pjesmice i to smo čitali pred bakama i djedovima. Ostavili smo ih u lijepim koricama koje smo izradili na satu razredne zajednice za uspomenu na ovaj susret. Medicinska sestra Maja pokazala nam je sve sobe i kat. Nakon razgledavanja su nas počastili keksima i sokom. Iz doma smo otišli u Crveni križ Slatina. Tamo smo gledali dokumentarni film kako je nastao Crveni križ, tko su bili prvi ljudi koji su trebali pomoć i sl. Poslije filma su nas i ondje počastili keksima i sokom. Nakon obilaska, a to su svi jedva dočekali, išli smo na pizzu. Svi su naručili pizzu. Podijelili smo novce zato što je pizza koštala 50 kn. U „Tini“ smo se zabavljali, dečki su ludovali, neki su naručivali i kolače. Otišli smo na kolodvor i dočekali vlak. Krenuli smo za Mikleuš. U školi smo uzeli torbe i svatko je otišao svojoj kući pun dojmova.
Bio je to nezaboravan dan u Slatini.
Lorena Kokoška, 5.r
