preskoči na sadržaj

Osnovna škola Mikleuš

 > Naslovnica
Vijesti

Naši učenici na ekskurziji

Autor: Tanja Štefok Mikić, 9. 6. 2017.

Učenici 6., 7. i 8. razreda bili su na ekskurziji u Zadru s učiteljima Jelenom Pritišanac i Slavenom Mađarićem. Opis puta, boravka i zabave na moru opisala je učenica 7. razreda, Karla-Marija Mojzeš.

U subotu, 3.6., u 6 h ujutro krenuo je autobus za Zadar.

Malo se zaustavio u Slatini.

Uz vožnju ispunjenu pjesmom, nakon dugog putovanja, napokon smo ugledali more.

Za nekoliko minuta stali smo u Zadru.

Tamo smo vidjeli crkvu sv. Donata, Forum, Pozdrav suncu, prošetali se Kalelargom, poslušali Morske orgulje, probali najbolji zadarski sladoled…

Vodič nam je ispričao po malo o svakoj znamenitosti koju smo vidjeli.

Nakon posjeta Zadru sjeli smo u autobus i krenuli u gradić Sveti Filip i Jakov u kojem se nalazio hotel Alba gdje smo i odsjeli.

Kada smo izašli iz autobusa pokupili smo svoje torbe i stali pred recepciju hotela.

Nakon što smo dobili ključeve od soba, smjestili smo se u njih. Poslije raspakiravanja i razgledanja sobe spremili smo se za kupanje. Plaža je bila blizu hotela i bila je šljunčana.

Nekoliko učenika osjetilo je ubode morskog ježa i posjekotine kamenja.

Poslije kupanja otišli smo na večeru, a nakon nje se podijelili.

Dečki su s učiteljem Slavenom otišli na utakmicu, a cure su s učiteljicom Jelenom otišle na sok u kafić na plaži.

Kada samo se vratili u hotel u jednoj od soba igrao se UNO.

Sljedeće jutro već u 7 h ujutro sišli smo na doručak.

Nakon doručka i spremanja sjeli smo u autobus i krenuli prema Nacionalnom parku Krka.

Kada smo stigli, krenulo je hodanje. Drveni mostovi i staze, koji su bili iznad rijeke, činili su se beskrajnima. Nakon sata hodanja napravili smo pauzu i pojeli sladoled.

Zatim je slijedio uspon stepenicama do predivnog vidikovca.

Nakon toga otišli smo u tipičnu dalmatinsku kuću, sobu s tkalačkim stanom i sobu koja je puna zanimljivosti o vodi.

Za 10-ak min krenuli smo prema hotelu na ručak.

Kada smo ušli u hotel na recepciji nas je čekala recepcionarka te rekla da su se gosti hotela žalili na lupanje vrata, trčanje po hotelu i glasno pričanje.

Vozač autobusa nazvao je učitelja Slavena da je jedan učenik ostao spavati u autobusu. To je, naravno, bio naš Marko.

Spremili smo se za plažu i otišli na ručak.

Plaža na koju smo tog dana išli bila je pješčana, čista i bez ježinaca.

Nakon izlaska iz vode neki učenici su pronašli igralište za odbojku na pijesku te započeli igru kojoj se na kraju pridružio i naš učitelj Slaven.

Po povratku u hotel odbojkaška ekipa kupila je loptu koja je kasnije poslužila za nogo-tenis.

U hotelskim sobama smo se spremili za izlazak te spustili dolje. Neki učenici večerali su u hotelu, a neki su otišli na pizzu (zapravo su pizzu donijeli pred hotel).

Nakon buđenja i pronalaska svih učenika otišli smo u kafić na plaži. Većina učenika je nastavila večer u drugom kafiću.

Nakon njihovog povratka opet stara tradicija igranja UNA, samo što nam se večeras pridružila i naša učiteljica Jelena.

Nakon njenog odlaska u sobi se igrala „istina izazov“.

Poslije igre otišli smo na spavanje.

Ujutro smo se probudili ranije kako bi spremili stvari za put.

Nakon doručka otišli smo u trgovinu po hranu za put.

S koferima smo izašli iz hotela i stavili ih u autobus.

Slijedila su 2 h vožnje do Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Kada smo stigli imali smo 30 min za odmor.

Popili smo toplu čokoladu za lakše hodanje.

Za nekoliko minuta došla je naša „vodička“.

Prvo nas je odvela do velike karte i pokazala nam plan obilaska, a nakon nekoliko minuta smo i krenuli.

Plitvice su bile pune turista te je došlo do naguravanja.

Čuli smo par priča o nazivima slapova i priču o tome kako je zapravo MILKA čokolada dobila ime.

Nakon kratkog odmora slijedila je vožnja brodom na koju smo u redu jako dugo čekali, ali isplatilo se. Nakon vožnje krenuo je uspon stepenicama. Bilo ih je oko 270.

Poslije uspona ukrcali smo se u vlakić i krenuli prema dolje.

Dok smo hodali posljednje korake sreli smo učenike OŠ Eugena Kumičića iz Slatine. Oprostili smo se s našom „vodičkom“ te krenuli na ručak.

Ručali smo u restoranu Pino. Nakon pojedenog ručka i sladoleda ukrcali smo se u autobus i krenuli put Mikleuša.

Nakon samo dva stajanja u Zagrebu zbog odmora i Virovitici kako bismo ostavili vodiča, stigli smo do Slatine. Dvoje je putnika napustilo autobus.

Kada smo stigli do Mikleuša, uzeli kofere, shvatili smo da je jedan višak. To je bio Nikolin kofer koji je prenoćio kod ravnatelja. I tako završava naše dugo, očekivano putovanje.

Sutradan smo u školu došli umorni, ali puni dojmova.

Svi učitelji saznali su sve.

Karla-Marija Mojzeš, 7.razred

foto: Ivona Lukić, 8.razred




CMS za škole logo
Osnovna škola Mikleuš / Školska 13, HR-33517 Mikleuš / os-mikleus.skole.hr / ured@os-mikleus.skole.hr
preskoči na navigaciju