Osnovna škola Mikleuš

16. studenog 1991. godine u ranim jutarnjim satima skupina od 10 pobunjenih Srba napala je zgradu Osnovne škole Mikeluš, u kojoj su bili smješteni pripadnici ZNG-a.

„To jutro 16. studenog, negdje oko pet sati, nalazio sam se u školskim prostorijama. Tada sam obnašao dužnost zapovjednika I. voda u satniji pod zapovjedništvom Stjepana Hlavačeka, a uz mene su tada bili Ivan Braj zapovjednik II. voda te dva vezista, Zdenko Šimek i Antun Znika. Večer prije u posjet došli su nam zapovjednik bojne Kazimir Libl i njegovi dečki, tako da je nas tu večer u školi bilo možda 15 do 20. Međutim to jutro prije samog napada, Kazimir je sa svojim dečkima krenuo natrag za Slatinu. Na odlasku smo se još šalili kako smo ovdje baš ''laka meta''. Nakon njihovog odlaska Ivan Braj odlazi u obilazak stražarskih položaja, a Zdenko Šimek odlazi u prostoriju gdje je bila veza, skuhati kavu. Ja sam ostao stajati na vratima, a Zdenko je uspio odmaknuti nekih 10 do 15 metara od mene, kad je projektil uletio u učionicu. Vrata od učionice su se razletjela, a Zdenko je tog trenutka prolazio hodnikom. Njega je taj udar bacio na drugu stranu hodnika, u zid i onda je krenulo puškaranje. Ostali su istrčali van iz škole, uzvratili smo paljbu i u tom trenutku čujemo Dragu gdje viče od svoje kuće, koja se nalazi tik uz školu.“ – prisjećao se Mato Štimac tog podmuklog čina.

„Večer prije došao sam kući iz Slatine. Tada sam obnašao dužnost načelnika IPD-a 136. brigade Slatina. Obišao sam naše dečke u školi da vidim je li sve pod kontrolom i otišao sam doma, s obzirom da danima nisam dolazio kući. Nisam se ni skidao, već sam zaspao u uniformi da bi me drugo jutro probudilo strašno puškaranje. Izletio sam iz kuće i počeo dozivati: „Dečki, dečki?! Što se događa?!“, međutim to se nemilice puca. Odlazim natrag do vrata po pušku i uočavam napola zapetu ''zolju'', naslonjenu na zid kuće, što smo kasnije ustanovili da je u tom trenutku kad sam izletio iz kuće jedan od njih vjerojatno pripremao ''zolju'' za ispucavanje.“ – objašnjavao je Dragan Kraljik.

Nekolicina pripadnika postrojbe, koja se to jutro zatekla na dužnosti, snažno je uzvratila na napad neprijateljske postrojbe iz sveg raspoloživog naoružanja, odbacila neprijateljske vojnike koji su blokirali školu te prisilila iste na povlačenje. Nakon neuspjelog napada, pobunjeni Srbi u povlačenju ispaljuju preostale ''zolje'' na objekte drvne industrije ''Gaj'', koji se nalaze u neposrednoj blizini.

„Kasnije kad smo obilazili teren oko škole, nakon napada, pronašli smo barem 10 zapetih ''zolja'' pa nam se počelo vrtjeti po glavi, kako smo mogli proći da su sve to ispucali po nama, međutim hvala Bogu, sve je dobro prošlo.“ – nadopunio je Kraljik.

O intenzitetu neprijateljskih djelovanja na mjesto Mikleuš govori i činjenica o napadu na vozilo u tranzitu, u vrijeme napada na školu te kasnije, intenzivno granatiranje linije Četekovac – Čojlug – Mikleuš iz sela Krasković kasnije toga dana, pri čemu je izazvana teža materijalna šteta na stambenim i ostalim objektima.

Svjedočanstva: Mato Štimac i Dragan Kraljik

16.11.2021. učitelj Dino Mataz uredio je pano u holu OŠ Mikleuš.

Iznad panoa su likovni radovi za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara koje je odabrala učiteljica Mateja Galić.

16. studenog 1991. godine u ranim jutarnjim satima skupina od 10 pobunjenih Srba napala je zgradu Osnovne škole Mikeluš, u kojoj su bili smješteni pripadnici ZNG-a.

„To jutro 16. studenog, negdje oko pet sati, nalazio sam se u školskim prostorijama. Tada sam obnašao dužnost zapovjednika I. voda u satniji pod zapovjedništvom Stjepana Hlavačeka, a uz mene su tada bili Ivan Braj zapovjednik II. voda te dva vezista, Zdenko Šimek i Antun Znika. Večer prije u posjet došli su nam zapovjednik bojne Kazimir Libl i njegovi dečki, tako da je nas tu večer u školi bilo možda 15 do 20. Međutim to jutro prije samog napada, Kazimir je sa svojim dečkima krenuo natrag za Slatinu. Na odlasku smo se još šalili kako smo ovdje baš ''laka meta''. Nakon njihovog odlaska Ivan Braj odlazi u obilazak stražarskih položaja, a Zdenko Šimek odlazi u prostoriju gdje je bila veza, skuhati kavu. Ja sam ostao stajati na vratima, a Zdenko je uspio odmaknuti nekih 10 do 15 metara od mene, kad je projektil uletio u učionicu. Vrata od učionice su se razletjela, a Zdenko je tog trenutka prolazio hodnikom. Njega je taj udar bacio na drugu stranu hodnika, u zid i onda je krenulo puškaranje. Ostali su istrčali van iz škole, uzvratili smo paljbu i u tom trenutku čujemo Dragu gdje viče od svoje kuće, koja se nalazi tik uz školu.“ – prisjećao se Mato Štimac tog podmuklog čina.

„Večer prije došao sam kući iz Slatine. Tada sam obnašao dužnost načelnika IPD-a 136. brigade Slatina. Obišao sam naše dečke u školi da vidim je li sve pod kontrolom i otišao sam doma, s obzirom da danima nisam dolazio kući. Nisam se ni skidao, već sam zaspao u uniformi da bi me drugo jutro probudilo strašno puškaranje. Izletio sam iz kuće i počeo dozivati: „Dečki, dečki?! Što se događa?!“, međutim to se nemilice puca. Odlazim natrag do vrata po pušku i uočavam napola zapetu ''zolju'', naslonjenu na zid kuće, što smo kasnije ustanovili da je u tom trenutku kad sam izletio iz kuće jedan od njih vjerojatno pripremao ''zolju'' za ispucavanje.“ – objašnjavao je Dragan Kraljik.

Nekolicina pripadnika postrojbe, koja se to jutro zatekla na dužnosti, snažno je uzvratila na napad neprijateljske postrojbe iz sveg raspoloživog naoružanja, odbacila neprijateljske vojnike koji su blokirali školu te prisilila iste na povlačenje. Nakon neuspjelog napada, pobunjeni Srbi u povlačenju ispaljuju preostale ''zolje'' na objekte drvne industrije ''Gaj'', koji se nalaze u neposrednoj blizini.

„Kasnije kad smo obilazili teren oko škole, nakon napada, pronašli smo barem 10 zapetih ''zolja'' pa nam se počelo vrtjeti po glavi, kako smo mogli proći da su sve to ispucali po nama, međutim hvala Bogu, sve je dobro prošlo.“ – nadopunio je Kraljik.

O intenzitetu neprijateljskih djelovanja na mjesto Mikleuš govori i činjenica o napadu na vozilo u tranzitu, u vrijeme napada na školu te kasnije, intenzivno granatiranje linije Četekovac – Čojlug – Mikleuš iz sela Krasković kasnije toga dana, pri čemu je izazvana teža materijalna šteta na stambenim i ostalim objektima.

Svjedočanstva: Mato Štimac i Dragan Kraljik

16.11.2021. učitelj Dino Mataz uredio je pano u holu OŠ Mikleuš.

Iznad panoa su likovni radovi za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara koje je odabrala učiteljica Mateja Galić.

16. studenog 1991. godine u ranim jutarnjim satima skupina od 10 pobunjenih Srba napala je zgradu Osnovne škole Mikeluš, u kojoj su bili smješteni pripadnici ZNG-a.

„To jutro 16. studenog, negdje oko pet sati, nalazio sam se u školskim prostorijama. Tada sam obnašao dužnost zapovjednika I. voda u satniji pod zapovjedništvom Stjepana Hlavačeka, a uz mene su tada bili Ivan Braj zapovjednik II. voda te dva vezista, Zdenko Šimek i Antun Znika. Večer prije u posjet došli su nam zapovjednik bojne Kazimir Libl i njegovi dečki, tako da je nas tu večer u školi bilo možda 15 do 20. Međutim to jutro prije samog napada, Kazimir je sa svojim dečkima krenuo natrag za Slatinu. Na odlasku smo se još šalili kako smo ovdje baš ''laka meta''. Nakon njihovog odlaska Ivan Braj odlazi u obilazak stražarskih položaja, a Zdenko Šimek odlazi u prostoriju gdje je bila veza, skuhati kavu. Ja sam ostao stajati na vratima, a Zdenko je uspio odmaknuti nekih 10 do 15 metara od mene, kad je projektil uletio u učionicu. Vrata od učionice su se razletjela, a Zdenko je tog trenutka prolazio hodnikom. Njega je taj udar bacio na drugu stranu hodnika, u zid i onda je krenulo puškaranje. Ostali su istrčali van iz škole, uzvratili smo paljbu i u tom trenutku čujemo Dragu gdje viče od svoje kuće, koja se nalazi tik uz školu.“ – prisjećao se Mato Štimac tog podmuklog čina.

„Večer prije došao sam kući iz Slatine. Tada sam obnašao dužnost načelnika IPD-a 136. brigade Slatina. Obišao sam naše dečke u školi da vidim je li sve pod kontrolom i otišao sam doma, s obzirom da danima nisam dolazio kući. Nisam se ni skidao, već sam zaspao u uniformi da bi me drugo jutro probudilo strašno puškaranje. Izletio sam iz kuće i počeo dozivati: „Dečki, dečki?! Što se događa?!“, međutim to se nemilice puca. Odlazim natrag do vrata po pušku i uočavam napola zapetu ''zolju'', naslonjenu na zid kuće, što smo kasnije ustanovili da je u tom trenutku kad sam izletio iz kuće jedan od njih vjerojatno pripremao ''zolju'' za ispucavanje.“ – objašnjavao je Dragan Kraljik.

Nekolicina pripadnika postrojbe, koja se to jutro zatekla na dužnosti, snažno je uzvratila na napad neprijateljske postrojbe iz sveg raspoloživog naoružanja, odbacila neprijateljske vojnike koji su blokirali školu te prisilila iste na povlačenje. Nakon neuspjelog napada, pobunjeni Srbi u povlačenju ispaljuju preostale ''zolje'' na objekte drvne industrije ''Gaj'', koji se nalaze u neposrednoj blizini.

„Kasnije kad smo obilazili teren oko škole, nakon napada, pronašli smo barem 10 zapetih ''zolja'' pa nam se počelo vrtjeti po glavi, kako smo mogli proći da su sve to ispucali po nama, međutim hvala Bogu, sve je dobro prošlo.“ – nadopunio je Kraljik.

O intenzitetu neprijateljskih djelovanja na mjesto Mikleuš govori i činjenica o napadu na vozilo u tranzitu, u vrijeme napada na školu te kasnije, intenzivno granatiranje linije Četekovac – Čojlug – Mikleuš iz sela Krasković kasnije toga dana, pri čemu je izazvana teža materijalna šteta na stambenim i ostalim objektima.

Svjedočanstva: Mato Štimac i Dragan Kraljik

16.11.2021. učitelj Dino Mataz uredio je pano u holu OŠ Mikleuš.

Iznad panoa su likovni radovi za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara koje je odabrala učiteljica Mateja Galić.