Osnovna škola Mikleuš

Vukovar, grad uništenih snova

            Vukovar, grad heroja, ali i uništenih snova. Ulice, koje su odzvanjale dječjim smijehom, igrom, toplinom i ljubavlju, postale su samo puste, razrušene, hladne tamnice. Gradić, pun života i snova, sravnili su sa zemljom sebični ljudi. Ostavili su za sobom kosture i ruševine...

            Ali skromni, srčani ljudi ljubavlju su se izborili za svoj grad, za svoje obitelji, za svoju domovinu. Žrtvovali su svoje živote da bi grad živio i bio ono što je bio prije. Žrtvovali su se za mir u svojoj domovini.

            Desetci civila i vojnika izlazili su na bojišta i vraćali se ranjeni  u bolnicu. Stotine bomba padalo je da uništi živote i obranu grada, ali u našim je herojima bilo previše ljubavi da bi samo tako odustali. Zarobljeni i bolesni u malim su i pretijesnim prostorijama prigušivali strah i gajili nadu da će sve izići na dobro. Ali nije...

Logori i strašna mučenja. Jecaji, plač i jauci, ali i vjera da to, što proživljavaju, proživljavaju radi nečega velikoga i nekoga svoga. Više ih je boljela bešćutnost svijeta nego išta drugo.

            Odlazili su prijatelji, obitelji su nestajale, snovi su se rušili, ali naši heroji nisu odustajali sve dok nisu vratili svoj grad i svoju Hrvatsku. Njihova je želja i ljubav bila jača od sebičnosti neprijatelja. Slavila se jakost sloge i pobjeda je morala doći. Heroji su stali jedan uz drugoga i grad se vratio. Grad su ljudi. Grad je pobijedio smrt. Grad živi! Heroji njegovi žive u nama svima oteti zaboravu.

Veliko polje, stratište, posljednje mjesto koje su neki vidjeli, sada je mirno, tišina ga prekriva.

Miran je naš Vukovar.

            Ovaj ću sastavak završiti zahvalom, svima onima koji više nisu s nama, za slobodu koju uživamo.

Ivona Lukić, 8.razred

Dana 13. i 14. listopada posjetili smo grad Vukovar, simbol Domovinskog rata.

Prvog smo dana imali predavanje na teme Domovinski rat i Bitka za Vukovar. Nakon toga smo posjetili Gradski muzej Vukovar i Muzej vučedolske kulture. Od 16 do 18:30 imali smo slobodno vrijeme koje smo proveli na razne načine, a u večernjim smo satima bili u disku gdje smo se svi dobro proveli.

Drugi smo dan najprije obišli memorijalne lokalitete: Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Spomen-dom Ovčara, Masovna grobnica Ovčara, Kukuruzni put- „ Put spasa“, Mjesto sjećanja- Vukovarska bolnica `91, MCDR Vukovar- bivša vojarna 204. VU brigade, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata. Nakon ručka smo imali Školu mira/Kviz znanja, gdje smo osvojili 3.mjesto. Naučila sam puno toga i zaista mi je bilo teško slušati sva ta predavanja i gledati ulice, koje su nekada bile pune snova kako su ih duše sebičnih namjera sravnile sa zemljom. U prostorijama bolnice još se i danas osjeti miris krvi. Možemo li uopće zamisliti kako je to bilo u vrijeme rata, gdje je odjekivao dječji plač i jecaj, kako je bilo majkama koje su rađale u takvim uvjetima?...  A ranjeni vodotoranj  još i danas stoji kao svjedok i simbol borbe za neovisnost i slobodu domovine.

Nikol Jurenac, 8.r.

Vukovar, grad uništenih snova

            Vukovar, grad heroja, ali i uništenih snova. Ulice, koje su odzvanjale dječjim smijehom, igrom, toplinom i ljubavlju, postale su samo puste, razrušene, hladne tamnice. Gradić, pun života i snova, sravnili su sa zemljom sebični ljudi. Ostavili su za sobom kosture i ruševine...

            Ali skromni, srčani ljudi ljubavlju su se izborili za svoj grad, za svoje obitelji, za svoju domovinu. Žrtvovali su svoje živote da bi grad živio i bio ono što je bio prije. Žrtvovali su se za mir u svojoj domovini.

            Desetci civila i vojnika izlazili su na bojišta i vraćali se ranjeni  u bolnicu. Stotine bomba padalo je da uništi živote i obranu grada, ali u našim je herojima bilo previše ljubavi da bi samo tako odustali. Zarobljeni i bolesni u malim su i pretijesnim prostorijama prigušivali strah i gajili nadu da će sve izići na dobro. Ali nije...

Logori i strašna mučenja. Jecaji, plač i jauci, ali i vjera da to, što proživljavaju, proživljavaju radi nečega velikoga i nekoga svoga. Više ih je boljela bešćutnost svijeta nego išta drugo.

            Odlazili su prijatelji, obitelji su nestajale, snovi su se rušili, ali naši heroji nisu odustajali sve dok nisu vratili svoj grad i svoju Hrvatsku. Njihova je želja i ljubav bila jača od sebičnosti neprijatelja. Slavila se jakost sloge i pobjeda je morala doći. Heroji su stali jedan uz drugoga i grad se vratio. Grad su ljudi. Grad je pobijedio smrt. Grad živi! Heroji njegovi žive u nama svima oteti zaboravu.

Veliko polje, stratište, posljednje mjesto koje su neki vidjeli, sada je mirno, tišina ga prekriva.

Miran je naš Vukovar.

            Ovaj ću sastavak završiti zahvalom, svima onima koji više nisu s nama, za slobodu koju uživamo.

Ivona Lukić, 8.razred

Dana 13. i 14. listopada posjetili smo grad Vukovar, simbol Domovinskog rata.

Prvog smo dana imali predavanje na teme Domovinski rat i Bitka za Vukovar. Nakon toga smo posjetili Gradski muzej Vukovar i Muzej vučedolske kulture. Od 16 do 18:30 imali smo slobodno vrijeme koje smo proveli na razne načine, a u večernjim smo satima bili u disku gdje smo se svi dobro proveli.

Drugi smo dan najprije obišli memorijalne lokalitete: Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Spomen-dom Ovčara, Masovna grobnica Ovčara, Kukuruzni put- „ Put spasa“, Mjesto sjećanja- Vukovarska bolnica `91, MCDR Vukovar- bivša vojarna 204. VU brigade, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata. Nakon ručka smo imali Školu mira/Kviz znanja, gdje smo osvojili 3.mjesto. Naučila sam puno toga i zaista mi je bilo teško slušati sva ta predavanja i gledati ulice, koje su nekada bile pune snova kako su ih duše sebičnih namjera sravnile sa zemljom. U prostorijama bolnice još se i danas osjeti miris krvi. Možemo li uopće zamisliti kako je to bilo u vrijeme rata, gdje je odjekivao dječji plač i jecaj, kako je bilo majkama koje su rađale u takvim uvjetima?...  A ranjeni vodotoranj  još i danas stoji kao svjedok i simbol borbe za neovisnost i slobodu domovine.

Nikol Jurenac, 8.r.

Vukovar, grad uništenih snova

            Vukovar, grad heroja, ali i uništenih snova. Ulice, koje su odzvanjale dječjim smijehom, igrom, toplinom i ljubavlju, postale su samo puste, razrušene, hladne tamnice. Gradić, pun života i snova, sravnili su sa zemljom sebični ljudi. Ostavili su za sobom kosture i ruševine...

            Ali skromni, srčani ljudi ljubavlju su se izborili za svoj grad, za svoje obitelji, za svoju domovinu. Žrtvovali su svoje živote da bi grad živio i bio ono što je bio prije. Žrtvovali su se za mir u svojoj domovini.

            Desetci civila i vojnika izlazili su na bojišta i vraćali se ranjeni  u bolnicu. Stotine bomba padalo je da uništi živote i obranu grada, ali u našim je herojima bilo previše ljubavi da bi samo tako odustali. Zarobljeni i bolesni u malim su i pretijesnim prostorijama prigušivali strah i gajili nadu da će sve izići na dobro. Ali nije...

Logori i strašna mučenja. Jecaji, plač i jauci, ali i vjera da to, što proživljavaju, proživljavaju radi nečega velikoga i nekoga svoga. Više ih je boljela bešćutnost svijeta nego išta drugo.

            Odlazili su prijatelji, obitelji su nestajale, snovi su se rušili, ali naši heroji nisu odustajali sve dok nisu vratili svoj grad i svoju Hrvatsku. Njihova je želja i ljubav bila jača od sebičnosti neprijatelja. Slavila se jakost sloge i pobjeda je morala doći. Heroji su stali jedan uz drugoga i grad se vratio. Grad su ljudi. Grad je pobijedio smrt. Grad živi! Heroji njegovi žive u nama svima oteti zaboravu.

Veliko polje, stratište, posljednje mjesto koje su neki vidjeli, sada je mirno, tišina ga prekriva.

Miran je naš Vukovar.

            Ovaj ću sastavak završiti zahvalom, svima onima koji više nisu s nama, za slobodu koju uživamo.

Ivona Lukić, 8.razred

Dana 13. i 14. listopada posjetili smo grad Vukovar, simbol Domovinskog rata.

Prvog smo dana imali predavanje na teme Domovinski rat i Bitka za Vukovar. Nakon toga smo posjetili Gradski muzej Vukovar i Muzej vučedolske kulture. Od 16 do 18:30 imali smo slobodno vrijeme koje smo proveli na razne načine, a u večernjim smo satima bili u disku gdje smo se svi dobro proveli.

Drugi smo dan najprije obišli memorijalne lokalitete: Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Spomen-dom Ovčara, Masovna grobnica Ovčara, Kukuruzni put- „ Put spasa“, Mjesto sjećanja- Vukovarska bolnica `91, MCDR Vukovar- bivša vojarna 204. VU brigade, Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata. Nakon ručka smo imali Školu mira/Kviz znanja, gdje smo osvojili 3.mjesto. Naučila sam puno toga i zaista mi je bilo teško slušati sva ta predavanja i gledati ulice, koje su nekada bile pune snova kako su ih duše sebičnih namjera sravnile sa zemljom. U prostorijama bolnice još se i danas osjeti miris krvi. Možemo li uopće zamisliti kako je to bilo u vrijeme rata, gdje je odjekivao dječji plač i jecaj, kako je bilo majkama koje su rađale u takvim uvjetima?...  A ranjeni vodotoranj  još i danas stoji kao svjedok i simbol borbe za neovisnost i slobodu domovine.

Nikol Jurenac, 8.r.