preskoči na sadržaj

Osnovna škola Mikleuš

 > Naslovnica
Vijesti

Putevima 136. brigade

Autor: Tanja Štefok Mikić, 26. 10. 2017.

Dana 25.10.2017. učenici 7. i 8. razreda u pratnji ravnatelja, razrednice Milkice, učitelja Jurice i asistentice Antonije posjetili su Zavičajni muzej Slatina, mjesta pogibije hrvatskih branitelja 136. brigade Hrvatske vojske Slatina, svetište Majke Božje u Voćinu te zapalili svijeće na groblju u Četekovcu.

Putevima 136. brigade

      Rat, sukob naroda, najčešće oko zemlje, a nedužni ljudi stradaju. Puno je mladića, malo starijih od nas, otišlo u rat. U trenirkama, jaknama, vunenim kapama, ne znajući što ih zapravo čeka. Vojnici su svoje obitelji nalazili mrtve po kućama i dvorištima. Zbog čega? Zašto? Jer su nasilni ljudi, bez imalo savjesti, odlučili zauzeti našu zemlju, ali im branitelji to nisu dozvolili. Mnoge su kuće i crkve srušene, mnoge obitelji nastradale, mnogi stari i nedužni ljudi ubijeni, mnogi mladići (sada odrasli ljudi) još imaju traume iz toga doba. Je li bilo vrijedno?... Puno je spomenika na našem području. Tamo zapaliti svijeću i odati počast, nešto je najmanje što možemo učiniti. Obranili su hrabro našu domovinu i za to im hvala.

Karla-Marija Mojzeš, 8. razred

 

Putevima 136. brigade

U srijedu smo, 8. i 7. razred, odali počast poginulim braniteljima u Domovinskom ratu.

Pričali su nam o Domovinskom ratu, pokazivali što je gdje bilo, taktike, stradanja…Naši su branitelji bili hrabri, iako slabiji, stisli su zube i išli u rat. Pušaka nisu imali puno, pozicija im je bila slabija, ali srce za domovinu bilo je najjače. Mučeni i zatočeni, ali se nisu predavali. Bombe su na njih bacali, takozvane krmače, radili su puno groznih stvari civilima. Kako bih volio da se to nije dogodilo. Vidio sam svakakve slike, gradove razorene, ljude ubijene u svojim dvorištima. Zašto su to radili? Nitko to ne zna.

Braniteljska su srca snažno tukla za našu domovinu i njihova joj je ljubav donijela slobodu i mir.

Boris Puača, 8. razred

 

Sjećanje na slatinsku 136. brigadu

 

         Prije 26 godina osnovana je 136. slatinska brigada. U povodu toga događaja odlazimo u Slatinu i Voćin. Pokazuju nam osobne predmete poginulih branitelja. Slušamo o strahotama koje su im se događale, kako njima tako i nedužnim stanovnicima civilima.

U to vrijeme pripadnici 136. brigade nisu imali oružje, tako da je svaki donosio od kuće što je imao. Stanovnici su lovačkim puškama branili svoja sela i sve ono njima drago.

Pričali su nam kako su četnici i jugoarmija okružili Voćin i odveli najstarijeg stanovnika sela, mučili ga i na kraju ubili.

U znak sjećanja i pijeteta prema žrtvama zapalili smo svijeće.

         Ratne su strahote ostavile velike posljedice na državu i na stanovništvo.

Nadam se da se rat više neće dogoditi i da ćemo u miru živjeti sa svojim susjedima.

 

Iva Vlatković, 8. razred

 

 

 




Vijesti

Putevima 136. brigade

Autor: Tanja Štefok Mikić, 26. 10. 2017.

Dana 25.10.2017. učenici 7. i 8. razreda u pratnji ravnatelja, razrednice Milkice, učitelja Jurice i asistentice Antonije posjetili su Zavičajni muzej Slatina, mjesta pogibije hrvatskih branitelja 136. brigade Hrvatske vojske Slatina, svetište Majke Božje u Voćinu te zapalili svijeće na groblju u Četekovcu.

Putevima 136. brigade

      Rat, sukob naroda, najčešće oko zemlje, a nedužni ljudi stradaju. Puno je mladića, malo starijih od nas, otišlo u rat. U trenirkama, jaknama, vunenim kapama, ne znajući što ih zapravo čeka. Vojnici su svoje obitelji nalazili mrtve po kućama i dvorištima. Zbog čega? Zašto? Jer su nasilni ljudi, bez imalo savjesti, odlučili zauzeti našu zemlju, ali im branitelji to nisu dozvolili. Mnoge su kuće i crkve srušene, mnoge obitelji nastradale, mnogi stari i nedužni ljudi ubijeni, mnogi mladići (sada odrasli ljudi) još imaju traume iz toga doba. Je li bilo vrijedno?... Puno je spomenika na našem području. Tamo zapaliti svijeću i odati počast, nešto je najmanje što možemo učiniti. Obranili su hrabro našu domovinu i za to im hvala.

Karla-Marija Mojzeš, 8. razred

 

Putevima 136. brigade

U srijedu smo, 8. i 7. razred, odali počast poginulim braniteljima u Domovinskom ratu.

Pričali su nam o Domovinskom ratu, pokazivali što je gdje bilo, taktike, stradanja…Naši su branitelji bili hrabri, iako slabiji, stisli su zube i išli u rat. Pušaka nisu imali puno, pozicija im je bila slabija, ali srce za domovinu bilo je najjače. Mučeni i zatočeni, ali se nisu predavali. Bombe su na njih bacali, takozvane krmače, radili su puno groznih stvari civilima. Kako bih volio da se to nije dogodilo. Vidio sam svakakve slike, gradove razorene, ljude ubijene u svojim dvorištima. Zašto su to radili? Nitko to ne zna.

Braniteljska su srca snažno tukla za našu domovinu i njihova joj je ljubav donijela slobodu i mir.

Boris Puača, 8. razred

 

Sjećanje na slatinsku 136. brigadu

 

         Prije 26 godina osnovana je 136. slatinska brigada. U povodu toga događaja odlazimo u Slatinu i Voćin. Pokazuju nam osobne predmete poginulih branitelja. Slušamo o strahotama koje su im se događale, kako njima tako i nedužnim stanovnicima civilima.

U to vrijeme pripadnici 136. brigade nisu imali oružje, tako da je svaki donosio od kuće što je imao. Stanovnici su lovačkim puškama branili svoja sela i sve ono njima drago.

Pričali su nam kako su četnici i jugoarmija okružili Voćin i odveli najstarijeg stanovnika sela, mučili ga i na kraju ubili.

U znak sjećanja i pijeteta prema žrtvama zapalili smo svijeće.

         Ratne su strahote ostavile velike posljedice na državu i na stanovništvo.

Nadam se da se rat više neće dogoditi i da ćemo u miru živjeti sa svojim susjedima.

 

Iva Vlatković, 8. razred

 

 

 




Vijesti

Putevima 136. brigade

Autor: Tanja Štefok Mikić, 26. 10. 2017.

Dana 25.10.2017. učenici 7. i 8. razreda u pratnji ravnatelja, razrednice Milkice, učitelja Jurice i asistentice Antonije posjetili su Zavičajni muzej Slatina, mjesta pogibije hrvatskih branitelja 136. brigade Hrvatske vojske Slatina, svetište Majke Božje u Voćinu te zapalili svijeće na groblju u Četekovcu.

Putevima 136. brigade

      Rat, sukob naroda, najčešće oko zemlje, a nedužni ljudi stradaju. Puno je mladića, malo starijih od nas, otišlo u rat. U trenirkama, jaknama, vunenim kapama, ne znajući što ih zapravo čeka. Vojnici su svoje obitelji nalazili mrtve po kućama i dvorištima. Zbog čega? Zašto? Jer su nasilni ljudi, bez imalo savjesti, odlučili zauzeti našu zemlju, ali im branitelji to nisu dozvolili. Mnoge su kuće i crkve srušene, mnoge obitelji nastradale, mnogi stari i nedužni ljudi ubijeni, mnogi mladići (sada odrasli ljudi) još imaju traume iz toga doba. Je li bilo vrijedno?... Puno je spomenika na našem području. Tamo zapaliti svijeću i odati počast, nešto je najmanje što možemo učiniti. Obranili su hrabro našu domovinu i za to im hvala.

Karla-Marija Mojzeš, 8. razred

 

Putevima 136. brigade

U srijedu smo, 8. i 7. razred, odali počast poginulim braniteljima u Domovinskom ratu.

Pričali su nam o Domovinskom ratu, pokazivali što je gdje bilo, taktike, stradanja…Naši su branitelji bili hrabri, iako slabiji, stisli su zube i išli u rat. Pušaka nisu imali puno, pozicija im je bila slabija, ali srce za domovinu bilo je najjače. Mučeni i zatočeni, ali se nisu predavali. Bombe su na njih bacali, takozvane krmače, radili su puno groznih stvari civilima. Kako bih volio da se to nije dogodilo. Vidio sam svakakve slike, gradove razorene, ljude ubijene u svojim dvorištima. Zašto su to radili? Nitko to ne zna.

Braniteljska su srca snažno tukla za našu domovinu i njihova joj je ljubav donijela slobodu i mir.

Boris Puača, 8. razred

 

Sjećanje na slatinsku 136. brigadu

 

         Prije 26 godina osnovana je 136. slatinska brigada. U povodu toga događaja odlazimo u Slatinu i Voćin. Pokazuju nam osobne predmete poginulih branitelja. Slušamo o strahotama koje su im se događale, kako njima tako i nedužnim stanovnicima civilima.

U to vrijeme pripadnici 136. brigade nisu imali oružje, tako da je svaki donosio od kuće što je imao. Stanovnici su lovačkim puškama branili svoja sela i sve ono njima drago.

Pričali su nam kako su četnici i jugoarmija okružili Voćin i odveli najstarijeg stanovnika sela, mučili ga i na kraju ubili.

U znak sjećanja i pijeteta prema žrtvama zapalili smo svijeće.

         Ratne su strahote ostavile velike posljedice na državu i na stanovništvo.

Nadam se da se rat više neće dogoditi i da ćemo u miru živjeti sa svojim susjedima.

 

Iva Vlatković, 8. razred

 

 

 




CMS za škole logo
Osnovna škola Mikleuš / Školska 13, HR-33517 Mikleuš / os-mikleus.skole.hr / ured@os-mikleus.skole.hr
preskoči na navigaciju