Promatrajući procvale voćnjake, oduševljeni mirisom proljeća, spustili smo se niz brežuljak «Pecaru» do malog potočića ispunjenog bistrom vodom. Nastavili smo uz brdo. Ubrzo smo u šumarku opazili parkiranu prikolicu s košnicama pčela. Neke od njih su nam prozujale iznad glava. Na raskršću putova koji vode prema Čojlugu, Kraskoviću ,a dva prema Mikleušu, ponovili smo i utvrdili gradivo o orijentaciji u prirodi. Krenuli smo prema istoku. Bezbrižnu šetnju prekida iznenadan let uplašene fazanke. Pogled na selo ispunjen je samo krovovima nekih kuća i crkvenim zvonicima. Ubrzo stižemo do privatnog, umjetnog ribnjaka. Promatrali smo biljni i životinjski svijet oko ribnjaka. Naša razmišljanja, prekinuta su povicima: bjelouška! I stvarno, plivala je posred ribnjaka. Iznenada, opet povici. Ali ovaj put srne. Osvrnuli smo se ugledali dvije srnice koje su bježale prema šumi. Krenuli smo dalje i zaustavili se na ulazu u ulicu Jabučik.

Pod krošnjama rascvjetalih višanja, raširili smo deke. Odlučili smo, malo se okrijepiti, a potom i zabaviti. Slijedile su naše omiljene igre. Vrijeme je prošlo jako brzo uz ponavljanje gradiva i likovni izričaj. Već je 11.30.Krećemo kući. Na izlasku iz ulice Jabučik  neki čudni, neobični glasovi. U susret nam trči magarica. Zaustavila se pred ogradom i pozdravila nas nekoliko puta svojim glasnim, dubokim njakanjem. Svi smo bili sretni. Mnogi su prvi put u životu vidjeli pravu magaricu. Oprostili smo se i pošli kući. Umorni  i sretni vratili smo se svojim kućama.

             Ovaj izlet ćemo dugo pamtiti jer je bilo puno ugodnih iznenađenja. Otkrili smo i ljepotu još jednog dijela našeg sela koji nam je do danas bio nepoznat.

Mikleuš, 25. 4. 2013.                                                                  Učiteljica Zdenka Funtek