Osnovna škola Mikleuš

150. GODIŠNJICA ŠKOLSTVA U MIKLEUŠA (1857. - 2007.)

„Kao što njiva, mada plodna, ne može rađati bez obrade, tako ni duh ne može stvarati bez učenja.“

     Ova Ciceronova mudra izreka bila je ozbiljno shvaćena još daleke 1857. kada je u Mikleušu osnovana škola kao jednorazredna. Nije imala stalnu zgradu te se nastava održavala po kućama. Prvi su učitelji, po sjećanju mještana, bili učitelji Šeraglić i Stevo Uzelac. Učitelj je Uzelac djecu poučavao i kalemljenju i uzgoju voćaka.

    
Godine 1888. škola je proširena na dvije učionice. Kao cijenjen učitelj spominje se Franjo Jelić koji je učiteljevao u Mikleušu od 1910. do 1927. godine, a na njegovu inicijativu osnovana je Narodna čitaonica.

Nakon njega u selo dolaze supružnici učitelji Marija i Josip Dritanović i službuju do 1941. kada su premješteni u Hrvatsko zagorje.

    
Između 1923. i 1924. podižu se naselja Mikleuš Novi, Čojlug i Petrovac. Povećava se broj djece pa je škola proširena na trorazrednu. Tijekom 2. svj. rata u školi rade dvije učiteljice jer je učitelj Janko Cernić u vojsci. Pri školi je i manjinska njemačka škola s učiteljicom Njemicom koja radi do 1943. godine. Šk. god. 1944./45. u školu stižu učitelji Blagoje i Stanka Dakić. Učitelj Dakić počinje pisati spomenicu škole na čijoj je prvoj stranici zapisano: „Teško je bilo nastaviti rad u zgradi koja je tri mjeseca bila pretvorena u vojničku kasarnu u kojoj su vršljali tzv. 'Čerkezi'. Sva školska pokretna imovina bila je gotovo do temelja uništena. Od cjelokupnog namještaja za dvije učionice ostale su samo tri stare klupe, jedan olupani školski ormar i jedan osakaćeni stol. Učitelja ni jednoga, škloska knjižnica bez knjiga. ... Sva škloska arhiva i sve matične knjige do temelja su uništene tako da škola više ne posjeduje nikakvih podataka o svojoj prošlosti i dosadašnjem radu.“

Stara škola 1954., 1. i 3. razred

 U poratnom razdoblju nastava se održavala u obnovljenoj školskoj zgradi. Šk. god. 1954./55. za upravitelja škole dolazi učitelj Tomo Baćani. Porastao je broj učenika na 187 u 6 razrednih odjela, a škola je imala samo dvije učionice. Zbog toga škola seli u „Dvorac“. 

Do 1972. nastava se odvijala u dvije zgrade- u staroj školskoj zgradi i u Dvorcu. Godine 1972. stara je školska zgrada srušena.

 Godine 1977. počinje izgradnja nove šk. zgrade (sadašnje) jer su prostorije u Dvorcu neprikladne,xaxzgrada dotrajala. Prvi studenoga 1979. god. otvorena je nova škola, opremljena suvremenim namještajem. Šk. god. 1977./78. ukinuta je Područna škola Četekovac, 1981./82. PŠ Balinci i PŠ Petrovac. Svi se učenici, od I. do VIII. razreda, prevoze u matičnu školu u Mikleuš.

     Godine 1983. novom mrežom škola u sastavu OŠ Mikleuš našla se i OŠ „Vladimir Nazor“ Nova Bukovica što se nije pokazalo kao dobro rješenje te 1994. ova škola izlazi iz sastava OŠ Mikleuš. Šk. god 1992./93. mikleuško školsko područje privremeno je prošireno na školu Voćin. Prihvatili smo 280 učenika izbjeglih s Kosova. 

Đaci pred ulazom stare škole ~ 1939. 

Kad je moja baka išla u školu

Moja je baka rođena 1934. godine.
Krenula je u školu 1941. godine.
Škola se sastojala od jedne veće učionice, jedne manje i jednog stana gdje su živjeli učitelji.
U školi su bili samo jedan učitelj i jedna učiteljica.
Učitelji su bili strogi - učitelj stroži od učiteljice.
Tada se pisalo na pločici pisaljkama. I tada su djeca morala pisati na pločici pisaljkama. I tada su djeca morala pisati zadaću. Na pločici je jedna strana bila s linijama za pisanje, a druga s kvadratićima za računanje. U razredu je bila  velika ploča za pisanje, ormar za školski pribor, velika kaljeva peć za grijanje. Moja baka je za vrijeme rata išla u 4. razred. Tada su imali prekid nastave od 2 mjeseca jer su učitelji i učiteljica pobjegli. Kad je rat završio, učitelj i učiteljica su se vratili. U četiri razreda je bilo puno učenika. Ako djeca nešto nisu znala, dobivala bi packe. Kad je moja baka završila 4. razred, nije se znalo hoće li djeca pohađati daljnju nastavu, ići u 5. razred. Iduće se godine odlučilo da će djeca ipak ići dalje. Nastava je počinjala u 7.00 sati, a završavala u 12.00 sati. 
Poslije nastave učitelji su djecu poredali u red te su oni tako išli kući. Imali su veliko dvorište s bunarom koji još uvijek postoji u parku današnje škole, a bilo je tu i spremište za drva. Oko dvorišta je bilo zasađeno puno voćaka, pa su djeca mogla jesti za vrijeme odmora. Pribor su nosili u platnenim ili krpenim torbama.
Bilo je to davno vrijeme kad je moja baka išla u školu.

                                                                                  Darko Bosanac, 7. razred

Izlet na Lipić, 1971.